Zašto se više ne znamo odmoriti?

Odmor nije isto što i oporavak

Petak je. Radni tjedan je napokon završio i govorimo sebi: „Ovaj vikend neću ništa. Samo ću odmarati.“

U subotu ujutro spavamo malo duže, uzmemo mobitel i usput provjerimo poruke. Popijemo kavu, napravimo ono što nismo stigli tijekom tjedna, odemo u kupovinu, pospremimo stan, odgovorimo na nekoliko mailova koji „ne mogu čekati“, pogledamo epizodu serije i navečer još malo skrolamo po društvenim mrežama. Nedjelja prođe slično. U ponedjeljak se budimo i shvatimo da je vikend prošao, a mi se ne osjećamo osobito odmorno.

Kako je moguće da smo dva dana „odmarali“, a ipak se osjećamo kao da nam treba još jedan vikend?

Možda zato što odmor i oporavak nisu ista stvar.

Kada prestanemo raditi, ne znači nužno da smo se odmorili

Odmor najčešće zamišljamo kao suprotnost aktivnosti. Ako ne radimo, ne treniramo, ne čistimo, ne obavljamo obaveze i ležimo na kauču, pretpostavljamo da se odmaramo.

No naše tijelo ne razlikuje oporavak samo prema tome sjedimo li ili stojimo.

Možemo fizički mirovati, a istodobno biti izloženi velikoj količini podražaja. Mobitel je pokraj nas, stižu poruke i obavijesti, pratimo vijesti, odgovaramo na komentare, gledamo televiziju, razmišljamo o poslu koji nas čeka u ponedjeljak i u glavi pokušavamo riješiti problem koji nismo stigli riješiti u srijedu ili petak. Tijelo je možda na kauču, ali naš sustav još uvijek nije dobio jasnu poruku da je sigurno usporiti.

Zato se ponekad dogodi ono poznato iskustvo: napokon imamo slobodan dan, a tek tada osjećamo koliko smo umorni. Glava je teška, tijelo je napeto, nemamo energije ni za ono što inače volimo, a istodobno se teško potpuno opustiti. To ne znači da s nama nešto nije u redu. Ponekad upravo suprotno,tek kada prestanu svakodnevni zahtjevi, postanemo svjesni onoga što smo tijekom tjedna uspješno ignorirali.

Živimo u vremenu u kojem je teško stvarno stati

Nikada nismo imali toliko mogućnosti za odmor, a istodobno se čini da nikada nije bilo teže stvarno se odmoriti. Imamo sadržaj dostupan u svakom trenutku, komunikaciju koja ne prestaje, posao koji može doći do nas i kada fizički napustimo ured, društvene mreže koje nude beskonačan niz novih podražaja i uređaje koji su gotovo uvijek uz nas. Čak i kada kažemo da „ništa ne radimo“, često nešto konzumiramo. Gledamo, čitamo, slušamo, odgovaramo, pratimo, uspoređujemo, planiramo.

Problem nije u tome što je sve to samo po sebi loše. Problem nastaje kada više nemamo dovoljno prostora za trenutke u kojima ne moramo ništa primati, obrađivati ni rješavati. Našim tijelima nije potreban samo prestanak fizičkog rada. Potrebni su im i ritam, san, kretanje, dovoljno vremena za oporavak, predvidljivost i razdoblja s manje zahtjeva i podražaja.

Oporavak zato nije jedan veliki događaj koji se dogodi kada odemo na godišnji odmor. On je proces koji se događa kroz svakodnevni život.

Zašto se ponekad ne možemo opustiti čak ni kada imamo vremena?

Jedan od razloga može biti to što smo se navikli na stalnu aktivaciju. Ako je naš svakodnevni život ispunjen rokovima, informacijama, obavezama i stalnim prebacivanjem pažnje s jednog zadatka na drugi, prijelaz iz takvog ritma u mirovanje ne mora se dogoditi istoga trenutka kada završimo s poslom. Tijelu i umu ponekad treba prijelaz. Zato nekome nakon napornog dana ne odgovara odmah sjesti i „ne raditi ništa“. Kratka šetnja, tuširanje, nekoliko minuta mirnog disanja, lagano istezanje ili jednostavno vrijeme bez ekrana mogu biti način da se napravi prostor između jednog dijela dana i drugog.

To nije još jedna obaveza koju moramo savršeno odraditi, naprotiv, poanta je upravo u tome da oporavak ne pretvorimo u još jedan projekt, jer ako počnemo razmišljati kako ćemo se „optimalno odmoriti“, koliko minuta trebamo meditirati, koliko koraka napraviti, koju aplikaciju koristiti i jesmo li dovoljno dobro iskoristili slobodno vrijeme, vrlo lako možemo i od odmora napraviti zadatak.

Tijelo se ne oporavlja samo zato što smo ga zaustavili

Naše tijelo nije stroj koji se jednostavno ugasi kada pritisnemo tipku „stop“. Oporavak uključuje mnogo više od mirovanja. San je jedan od njegovih ključnih temelja, ali važni su i redovit dnevni ritam, prehrana, kretanje, vrijeme provedeno na dnevnom svjetlu, kvalitetni odnosi, osjećaj sigurnosti i mogućnost da se povremeno maknemo od stalnih zahtjeva. I upravo zato nije svaka vrsta odmora jednako korisna u svakoj situaciji.

Nakon nekoliko sati mentalnog rada možda nam neće trebati još jedan sat pasivnog sadržaja. Nakon cijelog dana sjedenja možda će nam više odgovarati lagana šetnja nego još nekoliko sati na kauču. Nakon društveno intenzivnog dana možda će nam trebati tišina. Nakon dana provedenog u samoći možda će nam upravo razgovor s bliskom osobom pomoći da se osjećamo bolje.

Oporavak nije univerzalna formula. Pitanje nije samo „Jesam li danas odmarao?“, nego i: „Što je danas mom tijelu i umu zaista trebalo?“

Postoji još jedna zanimljiva stvar. Ponekad koristimo odmor samo kako bismo pobjegli od osjećaja umora, napetosti ili preopterećenosti, ali ne mijenjamo ono što nas stalno dovodi u takvo stanje. Pet dana živimo na maksimumu, a onda pokušavamo sve nadoknaditi tijekom vikenda. Spavamo dulje, ležimo, možda cijeli dan ne izlazimo iz pidžame i nadamo se da će se baterije jednostavno napuniti. Ali tijelu često ne treba samo „gašenje“. Ako svakoga dana živimo bez dovoljno prostora za pauzu, oporavak i osnovne potrebe, dva slobodna dana teško mogu u potpunosti poništiti cijeli tjedan kronične preopterećenosti. Zato je možda korisnije razmišljati o kulturi oporavka, a ne samo o godišnjem odmoru. To znači da ne čekamo da potpuno pregorimo kako bismo si dopustili stati.

Možda ne trebamo više odmora, nego drugačiji odnos prema njemu

Često kažemo da nemamo dovoljno vremena za odmor. I ponekad je to potpuno točno. Ali ponekad imamo vremena, samo smo zaboravili što s njim. Slobodno vrijeme ne mora biti ispunjeno još jednim sadržajem. Ne mora biti produktivno. Ne mora imati svrhu. Ne moramo iz svakog vikenda napraviti projekt, putovanje ili savršeno organizirani wellness. Ponekad je vrlo vrijedno samo sjediti bez mobitela, prošetati bez cilja, popiti kavu bez istodobnog odgovaranja na poruke, elći ranije, biti neko vrijeme u tišini, razgovarati s osobom uz koju ne moramo ništa dokazivati.

A ponekad se možemo i kretati upravo zato da bismo se bolje odmorili. Jer oporavak ne znači uvijek manje pokreta. Nakon dugog sjedenja tijelu može trebati nježno kretanje. Nakon mentalne preopterećenosti može pomoći boravak vani i promjena okruženja. Nakon emocionalno zahtjevnog dana možda će nam odgovarati nekoliko minuta svjesnog disanja ili jednostavnog pokreta kojim ponovno osjetimo vlastito tijelo.

Odmor zato nije samo ono što radimo kada ništa ne radimo. Odmor je i ono što našem sustavu omogućuje da se vrati iz stalnog „moram“ u prostor u kojem ponovno možemo biti.

Naučiti odmarati možda znači ponovno naučiti slušati sebe

U prethodnom tekstu pisali smo o tome kako tijelo često govori prije nego što mi osvijestimo da smo pod stresom. Umor, napetost, promjene disanja, nemiran san ili osjećaj da smo stalno „na rubu“ mogu biti znakovi da nam treba više od još jednog slobodnog dana. Možda nam treba drugačiji odnos prema vlastitim granicama, možda trebamo prestati čekati da budemo potpuno iscrpljeni prije nego što stanemo. Trebamo naučiti prepoznati razliku između onoga što nas trenutno zabavlja i onoga što nas zaista obnavlja.

I upravo to jedna od važnijih vještina wellbeing-a: ne samo znati raditi, biti aktivan i izdržati, nego znati kada stati i dopustiti tijelu da se oporavi, jer cilj nije da život pretvorimo u neprekidni odmor. Cilj je da ne moramo prvo potpuno stati da bismo shvatili koliko nam je oporavak bio potreban.

A postoji još jedan razlog zbog kojeg nam je danas toliko teško stvarno se isključiti. Posao možemo završiti, zatvoriti laptop i napustiti ured. Ali naš posao, komunikacija, vijesti, društvene mreže i gotovo cijeli digitalni svijet ostaju nam u džepu.

Tijelo je možda otišlo s posla. Ali je li i naš um?

Ako želite i ako tražite pomoć kod upravljanja stresom i prevencijom burnouta, slobodno nam se javite za radionice