Digitalni Wellbeing

Kako ostati svoj u svijetu koji nikad ne šuti.

Postoji jedan trenutak ujutro koji me uvijek iznova iznenadi. Onaj mali, gotovo neprimjetni trenutak između buđenja i posezanja za mobitelom. Traje možda dvije sekunde. U te dvije sekunde još sam – ja. A onda krene…

Poruka. Mail. Podsjetnik. Netko je nešto objavio. Netko nešto očekuje. Netko nešto treba. I prije nego što sam stigla udahnuti kako treba, već sam u tuđim mislima, tuđim planovima, tuđim ritmovima.

I često se pitam – u kojem smo trenutku pristali da nam dan ne počinje s nama?

Ako smo u prethodnim tekstovima pričali o ravnoteži i trendovima, o tome kako wellbeing više nije luksuz nego potreba, onda je digitalni wellbeing možda najtiši, ali i najopasniji dio te priče. Jer nije dramatičan. Ne boli odmah. Samo nas polako udaljava od sebe.

Kad tehnologija prestane biti alat

Ne radi se ovdje o tome da je tehnologija loša. Naprotiv. Ona nam omogućuje da radimo, učimo, povezujemo se, gradimo. Ali problem nastaje kad više ne primjećujemo koliko smo stalno “uključeni”. Kad nam je normalno:

• odgovarati na poruke dok jedemo
• skrolati dok razgovaramo s nekim
• raditi s deset otvorenih tabova i misliti da smo produktivni
• zaspati uz ekran i probuditi se uz isti taj ekran

To nije multitasking. To je kronična rastresenost i tijelo to jako dobro zna. Nervni (živčani) sustav ne voli konstantne prekide, ne voli “ping”,ne voli osjećaj da smo stalno na raspolaganju. Zato smo umorni i kad “nismo ništa radili”.

Digitalna higijena – nježan, ali odlučan početak

Ne trebaju nam radikalni rezovi, ali nam trebaju male, dosljedne odluke. Npr

Možda ovako:

Ne dirati mobitel prvih 30 minuta ujutro.
Ne zato što “tako treba”, nego zato što zaslužujete započeti dan u svom ritmu.

Napraviti male pauze tijekom dana bez ekrana.
Ne da biste bili produktivniji – nego da biste se vratili sebi.

Maknuti mobitel iz spavaće sobe.
Jer kvalitetan san je temelj svega o čemu pričamo kad pričamo o wellbeingu.

I možda najvažnije – početi primjećivati.

Koliko često posežete za mobitelom bez stvarne potrebe?
Koliko puta dnevno reagirate, umjesto da birate?

Rad od doma: sloboda ili zamka?

Rad od doma nam je dao fleksibilnost, ali nam je i izbrisao granice, jer više ne postoji jasno “idem na posao” i “vraćam se doma”, sve se događa na istom mjestu, u istoj prostoriji i ponekad u istoj odjeći. I onda nije čudno da se osjećamo kao da smo stalno “u poslu”. Zato granice moramo stvoriti sami, naravno ne savršene, ne rigidne, ali dovoljno jasne da tijelo zna kada radimo, a kada odmaramo.

Presvlačenje ujutro.
Kratka šetnja između sastanaka.
Zatvaranje laptopa u određeno vrijeme- mislim, najteža stvar

Te male stvari koje šalju veliku poruku: “Sada je dosta.”

Notifikacije – sitne stvari koje kradu fokus

Zanimljivo je koliko smo se navikli na prekide, koliko nam je postalo normalno da nas svakih nekoliko minuta nešto prekine i koliko smo zapravo zaboravili kako izgleda duboka koncentracija. Znate onaj osjećaj kad uroniš u nešto i vrijeme nestane. To je danas luksuz, ali ne zato što je nedostižno – nego zato što ga sami ne štitimo…

Možda ne trebate sve notifikacije.
Možda ne trebate odmah odgovoriti na svaku poruku.
Možda svijet može pričekati dok vi završite jednu stvar s punom pažnjom.

I ne, to vas ne čini manje dostupnima, dapače čini vas prisutnijima.

I za kraj, ono najvažnije

Digitalni wellbeing nije o savršenstvu, ne radi se o tome da izbacite tehnologiju iz života, odete u šumu i nikad se ne vratite (iako, priznajem, ponekad zvuči primamljivo- barem meni), tu se radi se o odnosu. O tome da ponovno preuzmete kontrolu nad svojom pažnjom, nad svojim vremenom, nad svojim živčanim sustavom, jer ako smo išta naučili kroz sve ove teme o wellbeingu – to je da zdravlje ne dolazi iz jedne velike promjene. Dolazi iz malih odluka koje ponavljamo svaki dan. Zato možda danas ne trebate napraviti digitalni detox, možda je dovoljno da – sljedeći put kad posegnete za mobitelom – zastanete na sekundu.

I zapitate se:
“Trebam li ovo sada… ili samo bježim od trenutka?” Odgovor će vam reći više nego bilo koji trend. Digitalni wellbeing nije o potpunoj digitalnoj apstinenciji (iako se nekad čini primamljivo). Radi se o tome da mi kontroliramo tehnologiju, a ne ona nas.

Zato ugasite obavijesti, dišite i podsjetite se – pravo blagostanje ne dolazi iz ekrana, već iz stvarnog života. A sad, zatvorite ovaj tab i idite prošetati.